Maine Coon, takozvana rakunska mačka, bila dugih dvadeset
godina moj je san. Sve godine života pre toga, bila sam luda za risom. A u risa
sam se zaljubila, u ranom detinjstve, kad sam tek naučila da čitam, i čitajući,
bolje reći, gutajući pripovijetke Branka Ćopića, natrčala na pripovijetku
„Poslednja borba risa usamljenika“. Ta
ponosna životinja, uporna i hrabra, postala je jedan od junaka mog djetinjstva.
Ubrzo sam saznala i kako ris izgleda. Upravo onako kako sam i zamišljala
savršenog predstavnika mačjeg roda: krupan i snažan, gustog i prošaranog
krzna…i uspravnih ušiju s čupercima na vrhovima. Te uši su me potpuno opčinile.
Od tog trenutka, samo tako sam zamišljala mačku s kojom ću podijeliti svoj
život i dom.
Nakon desetak godina, u časopisu „Zov“ ugledala sam svoj
san. Velika mačka, smeđe boje, tabby šare, lavovski istaknute, široke njuške,
ispitivački me je gledala. Najlepše od svega, imala je velike, visoko
postavljene uši, s ogromnim čupercima. Bio je to prvi Maine Coon koga sam
videla. Od tog trenutka, u listu mojih planova i životnih ciljeva, bilo je
upisano: jednog dana, živjeću s ovim divnim bićima.
Vrijeme je prolazilo, planovi se ostvarivali, jedan po
jedan. Završen faks, posao, porodica, djeca. Došao red na kućnog ljubimca.
Internet, forumi, odgajivači, savjeti. I jednog dana, na jednoj stranici, mače
iz mojih snova, kao onaj prvi, iz časopisa, upamćeni. Tako je stigao Orlando,
toliko lijep, da ne može riječima da se opiše. Božanska ljepota, ona koja
izaziva strahopoštovanje, u koju gledaš i shvataš koliko je priroda savršena.
Nakon Orlanda, Tequila, a zatim i Korina. To je sada naša mačja porodica. Kada
je troipogodišnja Lenka u vrtiću učila o porodici, rekla je da su njena
porodica mama, tata, seka i mačke.
Pročitaćete na netu da ih zovu „nježni div“, da je
privilegija imati ih u kući, da su radoznale, izuzetno vješte sa šapama, da se
neobično i cvrkutavo oglašavaju,…još mnogo toga. Jeste, sve je to tačno, ali i
mnogo više. To više postane tek kada dođe u kuću i postane član porodice i kada
shvatite, da jednostavno, više ne možete da zamislite život bez njih.
